IRD (Integrativna razvojna dinamika) je metoda koja je razvijena u CIR INTP-u  te se bazira na neorajhijanskom pristupu, te je osuvremnenjena i obogaćena integracijom psihodinamike i neuroznanosti, specifičnom metodologijom rada s ranom povredom, metodama bioenergetike (A. Lowen), uzemljene transpersonalne psihoterapije, metodama svjesnog pokreta i plesa, plesnom terapijom, terapijskim disanjem, te tehnikama meditacije i mindfulness-a.

Koristeći metode koje proistječu iz tjelesno orijentirane psihoterapije fokus stavljamo na tijelo. Na taj način emocionalni i psihološki procesi bivaju cjeloviti, a razine na kojima pristupamo osobi međusobno se podržavaju i nadopunjuju. Uz navedeno, cijeli psihološki proces pratimo kroz okvire teorije objektnih odnosa i teorije privrženosti, mapu predosobnog, osobnog inadosobnog te u skladu s najnovijim otkrićima u području neuropsihologije.

Principi i tehnike rada različiti su za različite strukture klijenata. Rad sa zastojima koji su nastali u ranijim razvojnim fazama usmjeren je ka dovršavanju dijelova psihofizičke strukture. Dovršava se osjećaj sebe, osjećaj tijela, te se gradi kapacitet za osjećanje više osjećaja I njihovog intenziteta. S druge strane rad sa zastojima koji su nastali kasnije usmjeren je više na rad sa blokovima i mišićnim oklopom koji priječi slobodan protok potisnutih impulsa. U praktičnom smislu to znači da nagonske impulse, osjećajne i misaone procese povezujemo sa disanjem, glasom i pokretima tijela kako bi klijentu pomogli da se poveže s autentičnim izražavanjem i otvaranjem prema stvarnim ranjivim potrebama. Koristeći pokrete tijela klijentu omogućavamo da se oslobodi napetosti te mu pomažemo da se poveže i prihvati otcijepljene emocionalne aspekte. Cilj ovog aspekta rada je pomoći klijentu da se vrati svojim stvarnim impulsima i potrebama te da postepeno nađe odrasli način da ih zadovolji u vlastitom svakodnevnom životu.

U radu s traumom radimo različitim tehnikama koje traumatskoj energiji omogućavaju otpuštanje iz tijela i živčanog ustava. Ako se radi o interpersonalnoj, ranorazvojnoj traumi ovaj proces bit će kataliziran principima uzemljenja i utjelovljenja te građenja osjećaja sigurnosti u tijelu koji je izostao ili je oštećen traumatizacijom.
​
Prilikom otvaranja protoka u tijelu događa se slobodniji i spontaniji tok energije kroz tijelo, što također prati spontana promjena disanja koje postaje dublje, slobodnije I šire. Tehnikama disanja oslobađa se dijafragma i ostali mišići koji sudjeluju u disanju, što otvara emocionalnu bol, a naknadno i užitak koji se prirodno pojavljuje kada su tijelo i živčani sustav umireni i sigurni. Glas je također važan aspekt jer nam pomaže da otvorimo protok energije i emocija kroz tijelo te oslobađa disanje. Uz pokret, disanje i glas koristimo i usmjeravanje namjere.